Otuđenje od prirode. Mislili smo da je sve pod našom kontrolom, ali ovaj virus je potvrda da smo ipak deo prirode. Onaj slabiji. Nemamo mi nikakvog oružija do naše pameti. Jedino rešenje bi bilo vratiti se u prirodne tokove, uskladiti se sa onim odakle smo potekli, a ne uporno narušavati prirodan sklad.
U poslednja dva meseca Svet je dokazao da je "globalno selo". Različite nacije su se na svojstven način borile protiv ovog "čudovišta" koje je zadesilo celu planetu. Naravno, borba je, kod različitih naroda, imala drugačiji put zavisno od odnosa prema životu, ali i od političkog uređenja i naravno od jačine zdravstvenih sistema.
Moji su se, nekako, proteklih godina, rasuli svuda po svetu. Brinula sam za njih.
"Sećanja. Faze emotivnog odrastanja. Tek sada? Samostalnost. Možda nas tek muka natera da se podsetimo šta to zanči razmišljati o sebi i ponovo se setiti neprestanog sazrevanja." moj tok misli dok gledam u osunčanu baštu naše privremene(vanredne) kuće. I zaista u početku činilo mi se da smo zbog svega što se deslio otišli na kraj sveta.
Nekad, kad sam bila mala htela sam doći do kraja sveta, koji je bio na kraju bašte naše stare vikendice. Uspela sam. To je bila avantura. Čak sam i na tom kraju krajeva jela kupine. Sad sam evo ovde na Sevru Banata, još dalje od kraja moje bašte. I uopšte ne žalim zbog toga, u ovom trenutku volela bih da sam u Svemiru.
Pošto je pored mene jedno divno biće, čak ga nekad nazovem i "super unapređeni raučunar"- Marko, znali smo otprilike šta se sprema. I čim je prvi Kinez kinuo, mi smo bili daleko od Beograda.
Lutam kroz emotivne faze kroz koje sam prošla u ovom periodu. Verovatno smo svi prošli kroz neke od njih, pa čak i slične u ovakvoj situaciji. Prvo je počelo nepoverenje, potom je usledio strah, pa nervoza, suočavanje, nije bilo lako, i na kraju neki čudan mir, pa čak i radost.
Svesna sam da je ovo period, koji je napravio katastrofu u svetu, mnogo je ljudi stradalo i neverovatno mi je žao toga. Ali, svaka situacija ima svojih dobrih i loših strana. (Naravno, filozofski gledano)
Mislim da je pozitivno što smo se napokon okrenuli sebi i porodici, što mnogi nisu mogli od neprestanog trčanja. Samo nešto razmišljam: Da li je morala da se desi svetska katastrofa, da bi se podsetili šta je zapravo bitno.
Faza radosti je usledila najviše zbog toga što sam se vratila prirodi ( Sedim u divnog bašti punoj olistalog drveća, dok ovo pišem.) I odlučila sam da ću svoj život provesti blizu prirode. Zaista mi je to nedostajalo sve ove godine.
Evo šta kažu svetski stručnjaci o borbi protiv virusa: sunčanje, kvalitetan san( zaspati pre ponoći) i jesti hranu obogaćenju cinkom. (Za više informacija: Dr. J. Campbell i jutjub kanal MedCram.)Važno je jačati imunitet, ovo naravno ne može da izleči virus, ali može znatno pomoći kod preventive, ali i pri borbi protiv virusa.
I naravno, što više možete- osmeh na lice, to instant jača ceo organizam.
Želim vam čelično zdravlje!
U poslednja dva meseca Svet je dokazao da je "globalno selo". Različite nacije su se na svojstven način borile protiv ovog "čudovišta" koje je zadesilo celu planetu. Naravno, borba je, kod različitih naroda, imala drugačiji put zavisno od odnosa prema životu, ali i od političkog uređenja i naravno od jačine zdravstvenih sistema.
Moji su se, nekako, proteklih godina, rasuli svuda po svetu. Brinula sam za njih.
"Sećanja. Faze emotivnog odrastanja. Tek sada? Samostalnost. Možda nas tek muka natera da se podsetimo šta to zanči razmišljati o sebi i ponovo se setiti neprestanog sazrevanja." moj tok misli dok gledam u osunčanu baštu naše privremene(vanredne) kuće. I zaista u početku činilo mi se da smo zbog svega što se deslio otišli na kraj sveta.
Nekad, kad sam bila mala htela sam doći do kraja sveta, koji je bio na kraju bašte naše stare vikendice. Uspela sam. To je bila avantura. Čak sam i na tom kraju krajeva jela kupine. Sad sam evo ovde na Sevru Banata, još dalje od kraja moje bašte. I uopšte ne žalim zbog toga, u ovom trenutku volela bih da sam u Svemiru.
Pošto je pored mene jedno divno biće, čak ga nekad nazovem i "super unapređeni raučunar"- Marko, znali smo otprilike šta se sprema. I čim je prvi Kinez kinuo, mi smo bili daleko od Beograda.
Lutam kroz emotivne faze kroz koje sam prošla u ovom periodu. Verovatno smo svi prošli kroz neke od njih, pa čak i slične u ovakvoj situaciji. Prvo je počelo nepoverenje, potom je usledio strah, pa nervoza, suočavanje, nije bilo lako, i na kraju neki čudan mir, pa čak i radost.
Svesna sam da je ovo period, koji je napravio katastrofu u svetu, mnogo je ljudi stradalo i neverovatno mi je žao toga. Ali, svaka situacija ima svojih dobrih i loših strana. (Naravno, filozofski gledano)
Mislim da je pozitivno što smo se napokon okrenuli sebi i porodici, što mnogi nisu mogli od neprestanog trčanja. Samo nešto razmišljam: Da li je morala da se desi svetska katastrofa, da bi se podsetili šta je zapravo bitno.
Faza radosti je usledila najviše zbog toga što sam se vratila prirodi ( Sedim u divnog bašti punoj olistalog drveća, dok ovo pišem.) I odlučila sam da ću svoj život provesti blizu prirode. Zaista mi je to nedostajalo sve ove godine.
Evo šta kažu svetski stručnjaci o borbi protiv virusa: sunčanje, kvalitetan san( zaspati pre ponoći) i jesti hranu obogaćenju cinkom. (Za više informacija: Dr. J. Campbell i jutjub kanal MedCram.)Važno je jačati imunitet, ovo naravno ne može da izleči virus, ali može znatno pomoći kod preventive, ali i pri borbi protiv virusa.
I naravno, što više možete- osmeh na lice, to instant jača ceo organizam.
Želim vam čelično zdravlje!
Sunčica Simić
balerina
balerina